Ilustracija Gemini
Otkrijte zašto je ova rana prolećna gljiva nezaobilazna u zdravoj ishrani, kako utiče na probavu i koji je najbolji način da sačuvate njenu aromu na tanjiru.
Maj je poseban mjesec za sve ljubitelje prirode, jer toplije kiše i sunčani periodi iz zemlje izvlače jedan od najljepših šumskih plodova – lisičarku (Cantharellus cibarius). Zbog svoje jarke boje i specifičnog mirisa koji podsjeća na kajsije, ona je omiljena među beračima, ali i jedna od najsigurnijih gljiva za prepoznavanje.
Evo detaljnog pregleda zašto je lisičarka pravi dragulj proljetne trpeze.
Nutritivna vrijednost: Prirodna riznica vitamina
Lisičarke su mnogo više od ukusnog obroka; one su niskokalorična “superhrana”.
- Vitamini D i B kompleksa: Lisičarke su jedan od rijetkih prirodnih izvora vitamina D, koji je ključan za imunitet i zdravlje kostiju. Takođe, obiluju vitaminima B1, B2 i B6.
- Minerali: Sadrže značajne količine kalijuma, bakra i gvožđa.
- Vlakna: Bogate su hitinom i celulozom, koji igraju važnu ulogu u strukturi same gljive.
Uticaj na zdravlje i probavu
Lisičarka ima specifična svojstva koja je izdvajaju od ostalih gljiva:
- Prirodni antiparazitik: Jedinstvena po tome što je crvi gotovo nikada ne napadaju. Sadrži supstancu hinomanozu, koja prirodno uništava parazite, zbog čega se u narodnoj medicini cijeni kao sredstvo za čišćenje organizma.
- Zdravlje jetre: Smatra se da redovna konzumacija pomaže regeneraciju tkiva jetre i poboljšava vid zahvaljujući visokom sadržaju vitamina A i karotena.
- Uticaj na probavu: Zbog visokog sadržaja vlakana, lisičarke podstiču rad crijeva. Ipak, kao i sve gljive, teže su za varenje, pa ih treba dobro termički obraditi i konzumirati u umjerenim količinama, najbolje u prvom dijelu dana.
Priprema u kuhinji
Lisičarka je zahvalna jer zadržava svoju čvrstu teksturu čak i nakon duže termičke obrade. Važno je pravilo: lisičarke se ne peru vodom ako nije neophodno (upijaju je kao spužva), već se čiste četkicom ili vlažnom krpom.
Recept: Majski rižoto sa lisičarkama
Ovo jelo na najbolji način ističe njihovu aromu i teksturu.
Sastojci:
- 300g svježih lisičarki
- 1 glavica crvenog luka (ili struk mladog luka)
- 2 čena bijelog luka
- 200g riže (najbolje Arborio)
- 50g putera
- Malo maslinovog ulja
- Povrtni temeljac (bujon)
- So, biber i svježi peršun
Priprema:
- Na mješavini ulja i polovine putera propržite sitno sjeckan luk dok ne postane staklast.
- Dodajte očišćene lisičarke (veće pocijepajte rukama po dužini, manje ostavite cijele). Pržite ih dok ne ispuste vodu i dok ona ne ispari.
- Dodajte rižu i kratko je “zastaklite” miješajući sa gljivama.
- Postepeno dolivajte topli temeljac, kutlaču po kutlaču, stalno miješajući dok riža ne upije tečnost i postane kremasta.
- Pred kraj dodajte protisnuti bijeli luk, so i biber.
- Sklonite sa vatre, umiješajte ostatak putera i pospite bogato svježim peršunom.
Savjet: Lisičarka se odlično slaže i sa jajima, pa je jednostavna kajgana sa ovim gljivama savršen majski doručak nakon jutarnje šetnje kroz šumu.