ivanjansko cvece, ivanjska trava, lekovita svojstva, ivandanski venac, ivanjdan, caj od ivanjskog cveca, branje i susenje bilja, prirodni lek za stitnu zlezdu

Ivanjsko cvijeće

Ljekovito bilje

Ljekovita biljka za vjenčiće

Ivanjsko cveće (poznato i kao ivanjska trava, ivanjsko cvijeće, lat. Galium verum) je višegodišnja zeljasta biljka prepoznatljiva po svojim jarko žutim, sitnim cvetovima i karakterističnom, blago mednom mirisu. Ova biljka zauzima posebno mesto u tradiciji našeg naroda, jer se od nje na praznik Ivanjdan (7. jula) pletu čuveni ivanjski venci koji krase kapije i domove.

Pored svoje simboličke i ritualne uloge, ivanjska trava je izuzetno cenjena u narodnoj medicini zbog svojih lekovitih svojstava.

Stanište

Ivanjsko cveće je veoma rasprostranjena biljka. Najčešće se može naći na:

  • Suvim livadama i pašnjacima
  • Padinama, brdovitim i planinskim predelima
  • Ivicama šuma i šikarama
  • Pored puteva i na neobrađenom zemljištu

Voli sunčana mesta i dobro podnosi sušu, a prepoznaje se po uspravnoj stabljici (visine od 30 do 100 cm) i igličastim listićima raspoređenim u pršljenove.

Lekovita svojstva

Ivanjska trava sadrži iridoide, flavonoide, saponine, organske kiseline i tragove etarskog ulja. U narodnoj medicini se tradicionalno koristi za:

  • Zdravlje štitaste žlezde (tiroidne žlezde): Ovo je jedno od najpoznatijih svojstava ove biljke. Čaj se koristi za ispiranje i grgljanje kod poremećaja rada štitne žlezde i gušavosti.
  • Čišćenje jetre i bubrega: Deluje kao odličan diuretik, podstiče izbacivanje tečnosti i toksina, te pomaže kod peska u bubregu i mokraćnoj bešici.
  • Kožna oboljenja: Sok od sveže biljke ili jak čaj koriste se spolja za tretiranje rana, ekcema, lišajeva i drugih promena na koži.
  • Umirivanje nervnog sistema: Pomaže kod lakših oblika anksioznosti, nesanice i stresa.

Berba, sušenje i čuvanje

Da bi biljka zadržala svoja lekovita svojstva, ključno je pravilno je ubrati i preraditi.

Branje

  • Vreme berbe: Biljka se bere u fazi punog cvetanja, što je najčešće krajem juna i tokom jula (oko Ivanjdana).
  • Način branja: Makazama ili nožem se seče gornji deo biljke (sa cvetovima i listovima), oko 10–15 cm od zemlje. Nemojte čupati biljku s korenom kako bi mogla ponovo da izraste naredne godine. Berba se obavlja po suvom i sunčanom vremenu, nakon što se povuče jutarnja rosa.

Sušenje

  • Ubranu travu rasporedite u tankom sloju na papir ili čistu tkaninu.
  • Suši se na senovitom, promajnom i suvom mestu. Nikada je ne treba sušiti direktno na suncu jer će izgubiti boju i lekovite sastojke.
  • Tokom sušenja, biljku povremeno okrenite. Kada stabljike postanu krte i lako se lome pod prstima, sušenje je završeno.

Čuvanje

  • Osušenu ivanjsku travu iseckajte i čuvajte u papirnim kesama, platnenim vrećicama ili staklenim teglama.
  • Čuvajte je na tamnom i suvom mestu. Pravilno skladištena biljka može se koristiti do godinu dana, odnosno do naredne sezone berbe.

Priprema čaja

Čaj od ivanjskog cveća može se pripremiti za unutrašnju upotrebu (pijenje) ili spoljašnju upotrebu (grgljanje, oblozi).

Klasičan čaj (za pijenje i grgljanje)

  1. Jednu do dve kafene kašičice osušene ivanjske trave prelijte sa 250 ml ključale vode.
  2. Poklopite šolju i ostavite da odstoji 10 do 15 minuta.
  3. Procedite čaj.

Primena: Ako čaj koristite za štitastu žlezdu, preporučuje se da njime duboko grgljate grlo nekoliko puta dnevno, a zatim popijete par gutljaja. Za detoksikaciju i smirenje, piju se 2-3 šolje čaja dnevno, u gutljajima, pre obroka.

Oblozi za kožu

Ukoliko imate problem sa kožnim osipom ili ranama, napravite jači čaj (3 kašičice biljke na 200 ml vode), ostavite da se ohladi, pa u njega natopite sterilnu gazu i prislonite na obolelo mesto.

Napomena: Trudnice, dojilje i osobe koje piju specifičnu terapiju pre upotrebe bilo kog narodnog leka treba da se konsultuju sa lekarom.

Loading

Autor:zdravlje website